Robin Hood protiv Sandokana? - autor Sead S. Fetahagić

Zahvaljujući savremenoj tehnologiji i (zlo)upotrebi globalnih komunikacija imao sam nedavno priliku zadobiti uvid u fotografisani primjerak glasačkog listića sa posljednjih predsjedničkih izbora u Republici Hrvatskoj. Vidno gnjevni anonimni hrvatski građanin je, pored dva ponuđena kandidata (Josipovića i Bandića), na listiću vlastoručno dopisao i trećeg kandidata - svog favorita pod imenom "Robin Hood" - i to propratio psovkom koju ovdje nećemo prenositi.
Opšti izbori u BiH zakazani za 3. oktobar održavaju se u uvjetima koji su barem u jednoj tački bitno drugačiji od svih prethodnih. Izvjesne odredbe Ustava BiH i Izbornog zakona proglašene su suprotne Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima od strane Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, prilikom odlučivanja u slučaju "Sejdić i Finci Vs. BiH" u decembru 2009.

U međuvremenu, aktuelna vlast ne samo da nije izvršila neophodne izmjene ovih akata kako bi ih uskladila sa odlukom Suda u Strazburu, već je potpunim ignorisanjem ovog problema ušla u izbornu utrku kao da se ništa desilo nije. To znači da se predstojeći izbori održavaju u uslovima čija je legalnost (budući da konvencijske norme predstavljaju nadustavno direktno primjenjivo pravo BiH) i legitimnost (jer sporne odredbe dovode u pitanje demokratski karakter normativnog poretka) bitno narušena.
A narušena je i opšta politička klima u odnosu na prethodne izbore iz oktobra 2006. Propali projekat američke diplomatije pod zavodljivim nazivom "Aprilski paket ustavnih reformi" praćen progresivnim ne-djelovanjem Visokog predstavnika kao jedinog suverena i "ustavobranitelja" dejtonske BiH, otvorilo je prostor za javno nadmetanje identitetsko-frazeoloških diskursa koji posežu za radikalno defamirajućim javnim rječnikom, jer samo na taj način ti kolopleti korupcije, tranzicijskog kriminala, ratnih i poratnih zločina, te politike "sve ili ništa" i mogu egzistirati. Na taj način stvoreno je apolitičko polje kafansko-medijsko-parohijalnog političarenja koje se svodi na sukob između pristalica ovog ili onog političkog diletanta u borbi oko laskave titule "najjačeg u raji", umjesto demokratske borbe između različitih političkih ideja i ciljeva te načina njihovog ostvarenja.
No, vratimo li se malo u prošlost problem je evidentno dublji. Zanemarimo li načas prve slobodne izbore u suvremenoj BiH na kojima su se 1989 građani izjašnjavali o predstavniku SR BiH u Predsjedništvu SFRJ, moglo bi se reći da zapravo od 1990 do danas traje jedna te ista kampanja, sa istim ili sličnim akterima koji zagovaraju istu ili sličnu priču, uz povremene pauze, računajući i onu ratnu sa svim svojim destruktivnim posljedicama. Takvu iluziju demokratije (jer istinska "vladavina naroda" može postojati samo unutar jasnih političkih granica konstituisane države i strukturisanog javno-pravnog poretka, barem kada je o evropskom-kontinentalnom pravu riječ) podržavao je i inozemni element, požurivši da još 1996 u ratom opustošenoj zemlji organizira "slobodne" izbore.
Ukratko, demokratskog izjašnjavanja građana ne može biti u situaciji kontinuiranog sporenja oko pitanja ima li ili nema "države" i gdje su joj granice! Ta pitanja pripadaju prošlosti, a nezavršen posao konstituisanja države koga su jedino političke elite na vlasti bile pozvane obaviti, tako se perpetuirano prebacuje na leđa građana i njihovog "slobodnog izbora", dakle onih subjekata čiji to posao nije. Da ne bude zabune, odgovornosti za ovakvo stanje ne može biti oslobođeno ni cjelokupno stanovništvo BiH, makar u smislu Jaspersove „moralne krivice“, uključujući i potpisnika ovih redova koji od 1989 nije propustio da glasa na svim dosadašnjim izborima. No, što je dosta - dosta je. Stavljati znak X pored bilo kog ličnog imena ili naziva partije ponuđenih na današnjem tržištu političarenja i političkog diletantizma na pamet mi ne pada!
U galeriji papirnatih likova, "lutki od krvi bez trunke ideje", koji nas s izdašno plaćenih jumbo plakata i besmislenih medijskih istupa zasipaju nebuloznim izrazima koji znače sve i ništa poput "zauvijek", "narod", "čovjek", "naši" ili "poštenje", likovi iz mašte poput onog iz uvodnog paragrafa (a ni Paja Patak, Sandokan, Bruce Lee, Corto Maltese ili Srebrni Letač nisu loši kandidati) doimaju se tako stvarni, časni i nadasve humani.
U atinskoj demokratiji stare ere postojao je običaj poznat pod nazivom "ostrakizam". Uvaženog građanina/političara, za kojeg se sumnjalo da bi mogao izazvati sukob ili čak zavesti tiraniju, protjerivalo bi se prevencije radi izvan države („polisa“) na period od deset godina nakon procedure glasanja na keramičkim pločicama, na kojima bi se tajno urezalo njegovo ime. Pošto kod nas demokratiju ne možemo štititi od potencijalnih tirana jer su ovi već odavno na vlasti, možemo nešto od ostrakizma primijeniti i ovdje, barem kao simbolički čin politički svjesnog građanskog protesta protiv etabliranog stanja stvari-„dejtontiranije“. Zato, olovke i glasačke listiće u ruke i ....