Dok plaćate osmijeh…- autorica Eldina Pleho

Volim Sarajevo u doba predizborne kampanje. U tim danima možete vidjeti mnoga znana i neznana lica sa plakata, na autobuskim stajalištima, putujuće reklame na autobusima…
Oni se smiješe i obećavaju stvari koje smo čuli toliko puta do sada. Meni su lično najdraža ona lica sa plakata koja, primjera radi, nose sunčane naočare ili oni plakati za kantonalnu skupštinu na kojima je stranka fotografisala sve kandidate pa u prolazu pored saobraćajnica pomislite da predstavljaju neki hor koji najavljuje koncert. Bilo bi zaista teško na nekim mjestima zastati i pogledati sva ta lica za koje trebamo glasati, pomalo je opasno ali i visoko za vidjeti.
 
A tek onda kvalitet štampe, pozadina i osmijesi iza kojih sigurno stoji frustrirani fotograf i umorni kandidat ali na kraju ne možeš izgledati bolje nego što ustvari izgledaš a photoshop uvijek pretjera malo, pa obrazi na licima budućih ali i trenutnih kandidata izgledaju malo previše čisto.

Slogani su tek zanimljiviji dio, ovo ili ono za čovjeka (u odnosu na ovo ili ono za životinje ili biljke), sa vama smo jači (izlišno komentarisati neorginalnost), ili 100% naš (dakle vaš 0%) ili uspješan čovjek za uspješnu BiH (dakle jedan čovjek-vođa, može popraviti sve) ili osoba kojoj vjerujete (slogan nije mogao biti žena kojoj vjerujete!).

Ne možete sjesti u taksi a da obavezno ne započne diskusija o tome za koga će te glasati. Pa kako koji plakat prođete tako taksista komentariše ove ili one. Obavezno doda koliko li će Ovaj da dobije puno, ja bih za Ove glasao ali im je predsjednik loš, ili znam ja Njega lično bio sa mnom u jedinici dobar momak, Ovi su dobri ali ne mogu oni to, i tako sve do konačnog odredišta.

Na kraju vožnje se obavezno naljute, mrmljaju kako ne znaju za koga bi glasali a vjerovatno će za one za koje su i do sada.

Ono što građani ne znaju,  dok se pitaju za koga glasati, dok znatiželjno zagledaju plakate, je da upravo oni finansiraju gotovo svaki osmijeh i svako lice na tim plakatima.

Vodeće političke stranke u prosjeku potroše oko milion KM za kampanje. Godišnji budžet najvećih stranaka iznosi oko 4,5 miliona KM. Većina ovih sredstava dolazi iz budžeta na različitim nivoima na kojim stranka participira u vlasti.

U ovoj državi postoji minimum milion boljih načina da se novac utroši od usiljenih osmijeha sadašnjih i budućih političara na predizbornim plakatima jer na kraju, čini se, da svi glasaju isto kao i uvijek ili ne glasaju uopšte.

Apstinencija na kraju svih krajeva jeste najbolji vid zaštite ali ona znači da isključujete mogućnost da vam nekad bude dobro, a može se desiti i da bude. Stoga glasajmo jer jedino tako imamo pravo da se ljutimo ako ne budu dobri.