Popis stanovništva

Popis stanovništva
Jedna stvar me proganja već duže vrijeme. Čitamo i gledamo ovih dana da bi konačno mogao biti popis stanovništva ove zemlje. Ove naše Bosne i Hercegovine. Meni se čini da mi imamo skoro svake druge godine popis  stanovništva. Naime kod nas se na izbore izlazi kao na popis stanovništva. Svako glasa za svoju nacionalnu stranku. Oni koji glasaju za takozvane multinacionalne stranke bi bili kao pripadnici ostalih, nevećinskih naroda. Najveći broj je onih koji su neopredjeljeni nacionalno, to su oni koji ne izlaze na izbore. Tako da bi se vrlo lako mogao napraviti popis po nacionalnoj pripadnosti. Barem procentualno, jedino ne bi znali koliko  je žena i muškaraca, i ostalih. Ali šalu na stranu nije to ono što vam želim reći.
Ovo je jedna komplikovana zemlja. Ovakva ne postoji nigdje na svijetu. Ime joj govori da je iz dva dijela, ali ti dijelovi se ne zovu tako, dva entiteta a tri naroda itd.. tu priču već svi znamo. Da bi svi bili zadovoljni mi moramo sve precizno imenovati i unaprijed odrediti. Imamo naizgled jednostavan izborni zakon koji nam omogučava da, na državnom nivou gotovo uvijek, u federaciji ponekad a u HNK(Ž) svaki put imamo problem oko formiranja parlamentarnih večina a samim time i vlasti na određenom prostoru. Dok se zadovolje nacionalni apetiti, pa regionalni(entitetski), pa stranački, nema ništa od dogovora. Po meni su ovi posljednij njima najvažniji pa se kroz borbu za fotelje  šatro bore i za nacionalne i regionalne zastupljenosti. I dok se oni nagode prođe godina, a nekad i više. Jednonacionalna vlast u manjem entitetu je posebna priča.
Znači da neduljim predlažem sljedeće. Treba napraviti takav izborni zakon po kojem bi se vrlo brzo poslije izbora mogla formirati parlamentarna večina. A samim tim i vlast koja bi ovu zemlju trebala vući naprijed a ne nazad. Kao što rekoh mi smo komplikovana zemlja. Ovo čemu ću pisati odnosi se na vlast na kantonalnoj, entitetskoj i državnoj vlasti. Da bi svi vukovi bili siti a i sve koze na broju, u parlament moraju biti izabrani: i Marko, i Enes, i Ivica, i Ishak i Džasmin. Ova imena su sasvim slučajno izabrana. Naravno da  u parlamentu moraju biti i žene, pa ova imena shvatite kao bez spola.
Treba dakle napraviti takav izborni zakon po kojem se za određene izborne nivoe ne mogu prijaviti one stranke-partije koje ne mogu ispuniti uslove, da su im članovi svi od gore navedenih, i spolno jednako raspoređenih. Ovo  se odnosi i na državni parlament,i na oba entitetska, distrikt, i svih deset kantona.Po meni stranačke liste bi trebale biti zatvorene. Glasalo  bi se za stranke i njihove programe. Svaka lista bi trebala imati najmanje po dvadeset posto imena nacionalno opredjeljenih za neki od večinska tri naroda i najmanje dvadeset posto pripadnika ostalih. Svako drugo ime ime na listi trebalo bi biti muškarac, odnosno žena. Parlament bi trebao imati fiksni broj poslanika npr sto,( samo zbog lakše računice, nije uslov). Imena na listama bi trebala biti tako upisana tj.poredana da garantuju prolaz svakom od naroda i manjina( mada mislim da ovih ima najviše) u zavisnosti od broja osvojenih mjesta. Da uprostimo do kraja,stranka osvoji pet  zastupničkih mjesta,najmanje četri moraju biti različite etničke pripadnosti i najmanje dvoje suprotnog spola. Takve partije bi lakše pravile vlast bilo samostalno, bilo u koaliciji sa drugim. U parlamentu bi bili zastupljeni svi po etničkoj i polnoj pripadnosti u gotovo jednakim procentima. Žena i muškaraca bi morao biti jednak broj, i na tome treba insistirati. Stručnost bi bila onda važnija od nacionalne pripadnosti. Tada bi prioriteti mogli biti i ekonomija i ekologija i etika a ne samo etnika.
Ne moraju to biti nužno i izrazito ono što zovemo multietničke stranke. Jer neke stranke su tipično lokalnog karaktera. Okupili se ljudi da bi lakše riješili problem u svojoj opčini. Tu se nemože insistirati na zastupljenosti svih naroda i narodnosti. To su stranke lokalne zajednice i njihov sastav odražava i sastav stanovništva na tom području. I one mogu biti i jednonacionalne. Ima takvih opština a i općina, i to nema veze ni sa ratom ni sa etničkim čišćenjem. To je uvijek bilo tako. Takve stranke ako žele ići na izbore iznad opštinskog nivoa mogu odnosno moraju praviti koaliciju prije izbora sa nekom strankom koja ima članove etničkih grupa koje oni nemaju. Koalicijska lista tih stranaka morala bi ispuniti iste one uslove koje sam već naveo. Neko će reći, ima i kantona-županija koji su takođe gotovo jednonacionalni. Tu nalazim dva rješenja. Takvi kantoni bi se mogli spojiti sa nekim drugim višeetničkim ili jednoetničkim. Mada ja mislim da su kantoni nepotrebni. Sve se može riješavati na nivou opštine i države. Država bi bila mnogo jeftinija bez kantonalne i entitetske administracije(znam da ne otkivam ništa novo). Drugi način rješavanja problema, manjka onih drugih u stranci, je pomalo šaljiv ali je vrlo realan, to vidimo, čujemo i čitamo skoro svaki dan. Postoje ljudi koji su po profesiji  Bošnjaci, Hrvati, Jevreji, Romi  i Srbi a za dobru lovu i Bosanci i Hercegovci. I to im je osnovno zanimanje. Poslaničke plate su dobre, tako da za taj posao bi imali dosta zaintresovanih. Promjena dresa nije moguća(dozvoljena).
Mislite da ovakve stranke ili koalicije nisu moguće? E pa varate se. Primjer zadnjih izbora pokazuje da su moguće. Recimo HDZ i SNSD su bili u nekoj pred izbornoj koaliciji, i da su našli neku tz. Bošnjačku stranku za partnera osvojili bi glatko izbore i vlast. Na stranu to što nema te večinski bošnjačke stranke koja se slaže sa programom ove dvije stranke, ali nikad se ne zna.
Svjestan sam da se ovakve jednonacionalne stranke neće same ukinuti. Moja ideja, tačnije želja, je da se skrati vrijeme za formiranje vlasti poslije izbora. To bi sa ovakvim stranačkim listama bilo puno lakše. Mislim da bi i puno više ljudi izlazilo na izbore. Ne bi nam se događalo kao sada da samo trideset posto biračkog tjela odlučuje o sudbini građana ove lijepe zemlje. Disciplinovani članovi stranaka koji mehanički glasaju za takozvane naše protiv  takozvanih njihovih. Predizborne kampanje ne bi izgledale kao poziv u rat protiv drugih i drugačijih. Ekonomija, nezaposlenost, stopa PDV-a, ekologija, autoput, moderna željeznica, ulaganje u kulturu i sport, turizam,...(dodajte sami ako sam šta zaboravio, a sigurno jesam) to bi  bile teme u predizbornoj kampanji. Sada se kampanje svode na prepadanje  ugroženošču od ostala dva većinska naroda ili što je najgore od građanske države. A onda se napravi vlast sa njima i liči na rogove u vreći. Sa manjim izuzetcima sve su vlasti odkad je višestranačje izgledale tako. Bilo da se radi o strong ili light varijantama nacionalnih stranaka. Pitanje je, da li bi i jedna od ovih takozvanih nacionalnih prešla prag da obznani da će poslije izbora uči u koaliciju za vlast sa one dvije druge, sa kojima prepada svoje stado ovaca.
Mišljenja  sam da bi se ubrzo drastično smanjio broj stranaka. Izbori bi nam bili puno jednostaniji. Kao u SAD,Velikoj Britaniji... ili čak u Hrvatskoj gdje ljudi praktično biraju između dvije stranke. Tada bi svi koje zanima mogli da prouče programe stranaka, svih stranaka podvlačim, i da odluče za koga glasati.
Ljudi moramo izlaziti na izbore, jer samo ako nas dva milijona izabere neku od opcija , a da budu site vučice i jarci na broju, to je ono što je dobro i za ostale koji ne žele glasati. Komplikovana smo zemlja kao što rekoh ranije. Još malo koplikovaniji izborni  zakon nebi nam smetao, čak bi nam olakšao život, ako u njemu niko nebi bio oštečen, osim onih koji vole haos. Onih koji zbog lažne brige za nacionalna prava zemlju vuku nazad ili joj ne daju da ide naprijed.
Ne znam kome da ovo kažem osim vama. Možda  je ovo utopija što pišem, ali eto, ja predložih. Nadam se da imam istomišljenika koji imaju znanja, snage i mogučnosti da ovo pretvore u stvarnost.